Godinu dana od nevjerojatnog uspjeha Vatrenih

Danas je točno godinu dana od nevjerojatnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije. 15. srpanj 2018. ostat će upamćen kao datum najvećeg uspjeha naših Vatrenih. Dan na koji osjećamo veliki ponos i zadovoljstvo, uz možda zrno tuge zbog poraza od Francuske u finalu, ali za jednu malu zemlju velik rezultat koji će biti teško nadmašen. Dan ponosa i slave.

 

 

Na taj dan srušen je rezultat Ćirine Hrvatske, Zlatko Dalić ostat će upamćen kao izbornik koji je vodio reprezentaciju do najvećeg uspjeha u povijesti. A na taj dan dobili smo i najboljeg igrača Svjetskog Prvenstva. Zlatna lopta na Svjetskom Prvenstvu bila je uvertira za nagradu najboljeg igrača na svijetu Ballon d’Or.

A prisjetimo se i puta do tog srebra koji nije bio nimalo lagan. Turnir koji je u nama probudio jake emocije. Prvenstvo smo započeli u skupini s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Skupini smo prošli bez puno stresova, ali ono što je uslijedilo poslije toga bile su zaista infarktne završnice, ali krenimo redom i prvom pobjedom nad Nigerijom.

Hrvatska – Nigerija 2:0 ( Etebo – autogol, Luka Modrić )

Hrvatska je malo pod kočnicom započela Svjetsko Prvenstvo. Zlatko Dalić poslao je na teren dosta ofenzivnu postavu, ali nismo stvorili previše prilika, ali zato je sve u defanzivni bilo idealno. Utakmicu smo riješili praktički bez udarca po golu protivnika, prvi pogodak zabio je nesretni Etebo u svoju mrežu, dok je drugi zabio Luka Modrić iz kaznenog udarca. Prva pobjeda, iako bez lijepe igre, ali zato ni Nigerijci nijednom nisu ozbiljno zaprijetili Subašiću.

Hrvatska – Argentina 3:0 ( Ante Rebić, Luka Modrić, Ivan Rakitić )

Pobjeda koja će se najviše pamtiti iz grupne faze. Utakmica u kojoj smo potpuno neutralizirali Lea Messija i nokautirali Argentince velikom pobjedom. Utakmica prožeta velikom nervozom, nitko nije htio izgubiti. Prvo poluvrijeme jako grub nogomet, bez mnogo smisla i prilika. U drugom poluvremenu rano vodstvo Hrvatske nakon fantastičnog pogotka Ante Rebića. Jedan od najčudnijih golova koje je Hrvatska zabila. Jedan trenutak magije Rebića, jako riskantan potez, ali zlata vrijedan. Nakon toga potpuna dominacija Hrvatske, lijep gol Modrića iz daljine, a završni udarac zadao je Ivan Rakitić u sudačkoj nadoknadi.

Hrvatska – Island 2:1 ( Milan Badelj, Ivan Perišić; Sigurdsson )

Utakmica u kojoj nije bilo prevelikog rezultatskog imperativa, s izmijenjenim sastavom igrali smo za prestiž i potvrdu prvog mjesta. Island je u pojedinim fazama utakmice čak bio i bolji, možda zaslužio i remi, ali rezervna postava koju je izveo Dalić se ipak pokazala kao dobar potez. Iako nismo oduševili, kreirane su dvije lijepe akcije, prva iz koje je poentirao Milan Badelj za vodstvo u 53. minuti. Izjednačio je Sigurdsson i kad se činilo da će biti neriješeno, Ivan Perišić zabija u 90. minuti i donosi Hrvatskoj treću uzastopnu pobjedu.

Hrvatska – Danska 1:1 ( Mario Mandžukić; Jorgensen) 3:2 penali

Osmina finala, prva utakmica koja je išla sve do jedanaesteraca. Hrvatska prošla dalje nakon lutrije jedanaesteraca, a od prve minute krenule je jako loše za Hrvatsku. Nakon prvog napada Danska je već imala vodstvo, već u prvoj minuti Jorgensen je matirao Subašića. Srećom vodstvo Danske nije dugo trajalo, jer samo tri minute izjednačio je Mario Mandžukić. Imale su obe momčadi prilika riješiti utakmicu u 120. minuta, ali na kraju rezultat se nije mijenjao od četvrte minute. Lutrija jedanaesteraca donijela je Hrvatskoj ogromnu pobjedu. Utakmica koja nam je dala taj dodatan psihološki momentum, koja je pokazala da smo mentalno jaki i tada smo osjetili da bi ova Hrvatska mogla daleko dogurati.

Hrvatska – Rusija 2:2 ( Andrej Kramarić, Domagoj Vida; Čerišev, Fernandes) 4:2 penali

Nakon Danske, uslijedila je još jedna luda utakmica. Igrali smo protiv domaćina prvenstva Rusije. Rusija koju je nosila cijela nacija, igrali su turnir iznad svojih mogućnosti. Opet je loše krenulo za nas, opet smo počeli gubiti. Sjajan gol zabio je Čerišev, ali kao i utakmici s Danskom brzo smo se pribrali i stvari je na početak vratio Andrej Kramarić samo 8 minuta nakon što su Rusi poveli. Luda utakmica koju nismo uspjeli riješiti u 90 minuta. Otišlo se u produžetke, a sve je izgledalo idilično u 101. minuti kad je zabio Domagoj Vida. Činilo se da imamo kontrolu, imali smo priliku zabiti i treći, ali onda šok, Fernandes u 115. minuti zabija za izjednačenje i opet se ide na jedanaesterce. Nova lutrija i nova pobjeda Hrvatske, opet odlučujući pogodak zabija Ivan Rakitić i Hrvatska je u polufinalu.

Hrvatska – Engleska 2:1 ( Ivan Perišić, Mario Mandžukić; Trippier ) 

Vjerojatno i najvažnija pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije uslijedila je u polufinalu. Cijela Engleska bila je u transu i najavljivala da se “nogomet vraća kući”, svi su bili uvjereni da će Englezi ovo dobiti. Tako je izgledalo u prvom poluvremenu, Engleska nas je nadigrala, a prelijep pogodak iz slobodnjaka zabio je Trippier, Engleska je na poluvrijeme otišla s vodstvom 1-0. U drugom poluvremenu na teren izgleda jedna drugačija Hrvatska. Krenuli su naši udarati u zube, maksimalno agresivno, kao da im je zadnja utakmica u životu. I takav pristup se isplatio u 68. minuti. Ivan Perišić koji je bio dosta kritizran uoči polufinala, pokazao još jednom kakav je igrač. Izuzetno važan pogodak koji je šokirao Engleze. Nisu se od tog oporavili, ali svejedno ih nismo uspjeli nokautirati do 90. minute iako smo imali dosta šansi. Novi produžeci, nova drama koju je u 109. minuti riješio neponovljivi Mario Mandžukić. Čovjek koji uvijek izdominira u najtežim trenutcima, u najvažnijim utakmicama zabija golove, čovjek odluke. Do 109. minute izgledao je umoran, pomalo odsječen od ostatka momčadi, ali onda genijalno oslobađanje od engleskih stopera, fantastičnim trkom izbjegao je englesku obranu i matirao Pickforda. Neopisiv osjećaj, ispunjenje naših najljepših snova. Hrvatska je u finalu!

Hrvatska – Engleska 2:4 ( Ivan Perišić, Mario Mandžukić; Mandžukić – autogol, Griezmann, Pogba, Mbappe)

Veliko finale, utakmica koja nam je ostavila pomalo gorak okus. Jedna od boljih utakmica koju smo odigrali na prvenstvu, izgledali smo zaista jako dobro do nesretnog jedanaesterca. Ali krenemo od početka, opet smo utakmicu započeli s nepovoljnim rezultatom. Francuzi su poveli nakon što je Mandžo zabio nesretan autogol, ali od tog smo se brzo oporavili. Zaigrali na trenutke i odlično, sve je to potvrdio Perišić golom u 28. minuti nakon kojeg smo dobili krila. Oslobodili se i krenuli u napad, ali u 38. minuti Perišića nesretno lopta pogađa u ruku nakon gotovo pa bezazlenog napada Francuza. Griezmann je bio precizan s bijele točke i od tog se nismo oporavili. Kod Francuske pobjedu su potvrdili Pogba i Mbappe, a šesti i zadnji gol na utakmici zabio je Mario Mandžukić na samo njemu svojestven način, nakon nevjerojatne upornosti, ali bilo je kasno, Hrvatska nije više imala snage za preokret. Naravno uvijek ti je žao kad izgubiš. Vatreni su završili turnir kao drugi, završili su kao srebrni, ali i dalje je to čudo na koje Hrvatska mora biti ponosna, ponosna na dan kad smo osvojili srebro zlatnog sjaja.