Duhovna predavanja i božićna ispovijed

Hrvati Stutgart

20.12.2018

Prof. dr. Mladen Parlov je među nama. Profesor duhovnosti na KBF i veliki duhovnik. Večeras će održati predavanje u 18 sati u St. Christophoru u Stuttgart-Wangen, a sutra u 18 sati u Liebfrau u Stuttgart-Bad Cannstattu. Dođite! Oba dana je prilika i za božićnu sv. ispovijed. Bit će na raspolaganju 8 svećenika.


Gospode, molim Te pohodi moje Hrvate …
Došašće nas podsjeća i opominje na Kristov dolazak te na potrebu veće ozbiljnosti u vlastitom kršćanskom življenju. U misnom evanđelju Luka nam donosi Gospodinove riječi: „Pazite da vam srca ne otežaju… u životnim brigama… Stoga budni budite i u svako doba molite…“ (Lk 21,34. 36). 
Malo smo zbunjeni. Kako se, Gospodine naš dragi, oduprijeti životnim brigama; kako njima ne biti pritisnuti, kad im ne možemo izmaći, kad se s tolikom silinom obaraju na nas pa nas pritišću, tlače, k zemlji vuku i o zemlju udaraju. Kao da bismo mi htjeli životne brige. Ne, Gospodine, mi ih ne želimo, ali im izbjeći ne možemo. No, nisi li i ti sam htio da preuzmemo brigu za ovaj svijet; nisi li htio da budemo natovareni životnim brigama, tj. da živimo u odgovornosti spram vlastitom životu i životu onih koji su nam povjereni?

Nisu li upravo ti koji su nam povjereni, naša djeca i naši bližnji, naša životna briga; nismo li u konačnici mi sami sebi najveća životna briga kojom smo natovareni i kojoj ne možemo izmaknuti? Doista, čini nam se da kad bismo izmaknuli životnim brigama kao da bismo se izmaknuli samom životu, a time i samome Bogu. Nije li Život drugo ime za Gospodina Boga?

Gospodin nas u biti upozorava kako u suočavanju sa životnim brigama ne smijemo dopustiti da nam srce oteža, da bude posve i jedino ispunjeno brigama i pokušajima da te brige riješimo vlastitim snagama. Zato i poziv da „budni budemo“, da „u svako doba molimo“. To je poziv na pogled gore, u visine odakle nam dolazi pomoć, nadahnuće i snaga za rješenje životnih briga. Tek nam taj pogled gore, uvis, otkriva koja bi trebala biti naša najveća, najživotnija i najžurnija životna briga: briga oko vlastite svetosti, briga oko posvećenja, sebe, obitelji i svijeta u kojemu živimo i koji nam je darovan.

Došašće je sinonim za gore srca, za pogled prema Bogu koji silazi k nama da bi postao jedan od nas. Ali ne za sebe, nego za nas; da nas posveti, da nas spasi, da nam olakša srca. To je ono o čemu govori sv. Pavao u drugom misnom čitanju. Pavao moli Gospodina da Solunjanima učvrsti srca „da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa“ (1 Sol 3,13).

Poziv na svetost poziv je upućen svakom kršteniku, a ne tek malom broju odabranih. Ne rasti u svetosti, ne posvećivati se iz dana u dan, sve više i više, znači ne odgovoriti temeljnom pozivu, zvanju i poslanju kojega Bog stavlja pred svakog krštenika. Krštenik koji raste u svetosti, koji iz dana u dan posvećuje sebe i svijet u kojem živi, postaje živo i sjajno svjedočanstvo Božje prisutnosti u ovome svijetu.

Po svecima Bog snagom svoga Duha Svetoga preobražava ljudska srca te u njima širi svoje kraljevstvo. Kršćani koji se trude oko svetosti, tj. oko življenja svoga kršćanskog poziva i poslanja u obitelji, na radnome mjestu i gdje god se nalazili, postaju očitovanje Božjeg djelovanja u ovome svijetu, postaju Božja epifanija, vjesnici i nositelji Boga živoga, bogojavitelji.

Gospode dobri, vječni i veliki, na početku došašća ovog, htio bih Ti uputiti jednu molitvu, malo drugačiju od onih koje Ti upućujem svako jutro i svaku večer. One su onako službene i poluslužbene, prečesto ubrzane, rastresene i površne. I u njima je nakana molitve ove, ali sada, dozvoli, da nakana bude jasna i glasna, prisutna meni i Tebi.

Ne molim Te za osobne milosti nove; ni ovima do kraja vjeran nisam; ne molim te za čudesa vela, jer je čuda i odveć među nama. Tek Te molim da moje Hrvate ovog Došašća pohodiš, malo drugačije negoli prije; da im u srca svoju svjetlost uliješ da spoznaju koliko su vrijedni, koliko su od Tebe ljubljeni, da se ne mrze više. Jer, Gospode moj, ovi Tvoji i moji Hrvati od čudne boljetice venu: mrze sebe i sve svoje.

Čudo jedno, moj Gospode: dok drugi narodi svoje heroje i vitezove slave, Hrvati svoje podnijeti ne mogu, nego ih progone i gaze; dok drugi narodi svojima spomenike dižu, Hrvati svoje u blato obaraju, jer da ništa sveto nije; dok drugi svoje čak izmišljaju, jer ih nemaju, mi kao da bi voljeli da ni naših velik broj nije. Eto, to Te molim: da rasvijetliš narod cijeli, osobito one na čelu, da nam vratiš nadu i pouzdanje, da ponovno ponosni na vitezove svoje hrabro kročimo naprijed za dom i za Boga, do volje Tvoje!

Neka vam je svima, dragi prijatelji, blagoslovljena prva nedjelja došašća.

PIŠE DON MLADEN PARLOV

Pročitajte još

Čestitka konzula Sablića povodom Dana međunarodnog priznanja RH

Čestitka konzula Sablića povodom Dana međunarodnog priznanja RH

Poštovane Hrvatice i Hrvati, poštovane državljanke i državljani Republike Hrvatske u Baden-Württembergu, dana 15. siječnja 2022. godine, slavimo značajan spomendan, Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Na taj...

Božićna čestitka generalnog konzula Ivana Sablića

Božićna čestitka generalnog konzula Ivana Sablića

Poštovane Hrvatice i Hrvati,državljanke i državljani Republike Hrvatske, ovo su već drugi Božić i Nova godina koje ćemo provesti pod posebnim uvjetima, a čini se ovakva situacija će potrajati još neko vrijeme. Epidemija korone još nije pobijeđena i trenutak od svakog...